PRIANJANJE I KARMA

Meditacija je stanje kada nema rasipanja energije. Kada je mir (nenapetost i nerazdvojenost) tada nema rasipanja energije nego je ona na okupu; tek kada se javi konflikt, tada je mir narušen i dolazi do njenog rasipanja. Medjutim, šta znači: „Konflikt“?
     
     Dakle; čim postoji razdvojenost na „vidioca“ i „vidjeno“ – čim postoji „odnos“ – znači da je narušeno izvorno Jedinstvo: Jedinstvo energije na okupu. Tu razdvojenost donosi ono „ja“, koje sve posmatra, ali i egzistira, isključivo kroz odnos izmedju „ja“ i „posmatranog“ (onoga što nije „ja“); a to „ja“ je niko drugi do – EGO! Takodje, čim se pojavi on (čim mu prionemo) mi ocenjujemo (vršimovrednovanje) „ono što jeste“ u odnosu na „ono što želimo da bude“, i konflikt je posejan.
     To što „želimo da bude“ je samo projekcija prošlosti, a mi, robujući EGU, stalno živimo na toj relaciji – uvek slepi za „ono što jeste“.
     Prema tome, kad god nema EGA („ja“, koje razdvaja) tada smo u jedinstvu sa „onim što jeste“ i tada smo u duševnom miru. To stanje je lako ostvarivo pri bilo kojoj fizičkoj aktivnosti: dovoljno je da unutar sebe nismo podeljeni! …Bilo šta da činimo, budimo istinski svesni toga što činimo – imajmo aktivnu pažnju (opažanje bez prianjanja, bez uplitanja „energiziranih“ misli, koje prianjaju i donose razdvojenost). Budimo CELOKUPNI: nemojmo činiti jedno a misliti o drugome …još ako nam i osećanja govore nešto sasvim treće, onda smo stvarno „Rascepljeni“ i zaista u velikom problemu. Budimo ovde i sada! – Time je energija NA OKUPU i mi smo u jedinstvu sa njom: biće nam je Celokupno. Tada smo u duševnom miru i u „Okeanu svesnosti“ – aktuelni Svedoci svega onoga što nam trenutak donosi.

     Pošto je moj duševni mir isključivo u mojoj nadležnosti, to znači da sam isključivo sam odgovoran za svako njegovo narušavanje. Šta to zapravo znači? – Pa, mi smo, robujući zabludi, često u stanju da kažemo: „On me je iznervirao!“, „Ona me je izblamirala!“, „Oni su me napravili ludim!“ itd. – ali to su, odista, ništa drugo do samo samonametnute zablude kojima naš sopstveni EGO nastoji skinuti odgovornost sa sebe, svaljujući krivicu na ceo (ostali) svet. EGO nikada neće da  prizna svoju odgovornost, krivicu ili slabost, i zato uvek pribegava lažima, iluzijama i zabludi, i zavija se u njih. …Istina je, medjutim, sasvim drugačija, i ona glasi: Ništa, ali zaista ništa, ne postoji „izvan“ mene – svi uzroci su u meni samom; EGO je Entitet svih Uzroka i svih Posledica – njihov Početak, Sredina i Kraj. Nema EGA – nema UZROKA – nema POSLEDICE;  i – kraj!
     Robujući EGU mi smo zavisni i slabi. Usled toga lako i često podležemo raznim iskušenjima, a time samo jačamo EGO i  održavamo ga vitalnim. Stoga, iskušenja (žudnje) je neophodno prevazilaziti – a prevazilazimo ih jasnim uvidom u njihovu, iluzornu, suštinu; time, ujedno, prevazilazimo i svoje slabosti (setimo se samo Isusovog kušanja u pustinji, od strane Đavola! – jev. po Mat. 4;3-11). Činjenica jeste da su moje slabosti moji gospodari. Tako, što više slabosti imam (što im više robujem) to sam slabiji i lakše me je izbaciti iz duševnog mira.
     Medjutim, ništa – ali zaista ništa – „spolja“ (izvan mene) ne poseduje svoju sopstvenu energiju kojom će, na bilo koji način(!), delovati i uticati na mene; samo ja sam sam taj koji – bilo kad, bilo gde i bilo kako – utičem, i uopšte mogu uticati, na sebe samoga, i to: REMETEĆI SVOJ, IZVORNI, DUŠEVNI MIR. – Samo od mene samoga zavisi da li će nešto spolja uopšte moći da utiče na mene; ja samsam za sebe apsolutno odgovoran! …EGO je taj koji snosi potpunu odgovornost; ali on nikada neće da prizna svoju imanentnu Slabost, te odgovornost uvek svaljuje na druge.
     Zato, ne robujmo EGU, nego ga budimo svesni i spoznajmo istinu:
-    Ako nešto može da poremeti moj duševni mir, uzrok tome uistinu nije nečija netrpeljivost, ili čak lični animozitet, prema meni, kao ni nekakva „zla sudbina“, nego je stvarni uzrok mom uznemirenju:  moja lična slabost i nesavršenost –slabost da bih uspeo zadržati unutarnji mir i nedopustiti „kačenje“ za izvor provokacije! – Zaista je to cela istina: spolja može da se dešava bilo šta, ali tek ako i sam prionem za to „Dešavanje“ – tek tada se to i meni DEŠAVA.  …Dok god ne Prionem, ja sam u duševnom miru i meni se ništa ne dešava. A što, konkretno rečeno, znači: Svojom unutarnjom razdvojenošću ja „vidjenom“ dajem energiju („oživotvorenje“) kojom ono utiče na mene samog. – I ukoliko sam razdvojeniji, utoliko sam i podložniji!

     Prema tome, ništa – apsolutno ništa! – ne može da utiče na mene, jer samo i isključivo od mene zavisi da li ću da potpadnem pod sam uticaj; a ako i potpadnem – tada je to moj sopstveni uticaj, jer ono jedino što ikada, ikako, zaista može delovati na mene to je MOJA SOPSTVENA OTUDJENA ENERGIJA, koja deluje iz dubina moje sopstvene svesti a ne odnekle „spolja“!!! …Ko je „otudjio“ tu, moju, energiju? – Pa, ja sam je sam od sebe otudjio, svojim razdvajanjem, „diskonekcijom“, od Duševnog Mira.
     I, zaista, mi se čitavog svog života suočavamo, i sukobljavamo, isključivo sa svojim sopstvenim „demonima“ – svojim sopstvenim  „vampirolikim predstavama“ („krvopijama“ naše vitalne, životne energije) – čija konzistentnost, suštinski, u potpunosti jeste iluzorne prirode. To su, one, „donkihotovske vetrenjače“ naše životne odiseje.
     Dakle; da li je moguće da me neko iznervira ili „isprovocira“? Jasan odgovor je, nedvosmisleno: NE. …To što se neko ne slaže sa mojim mišljenjem ili stavovima, nipošto nije uzrok moje nervoze – to može samo da bude zgodan povod, izgovor; a pravi uzrok jeste to što sam ja isuviše Slab da bih obuzdao, odnosno „ukrotio“, svoj EGO.
     Sve u svemu: Nikada, i ni u kom slučaju, nemam pravo kriviti bilo koga drugoga, ili bilo šta drugo, za ono što se meni lično dogadja! …Ova istina ima neuporedivo dublje, sveobuhvatnije i suptilnije implikacije nego što bi se to, uopšte, moglo uvideti bez njenog suštinskog sagledavanja i razumevanja. Stoga, pronicanje u samu suštinu Zakona Uzroka i Posledice omogućiće nam punu svesnost toga, kao što će, tada, i samo načelo apsolutne Pravde nedvosmisleno jasno biti prepoznato kao temeljni princip svekolikog postojanja.

(A.I. – 126.str)

0 comments:

Post a Comment